• Print

 

 

 

Crna kafa

 

 

 

Ukupna potrošnje kafe u svetu procenjuje se na više od 400 milijardi šoljica godišnje, što je za dlaku ispred čaja čini drugim najpopularnijim napitkom na planeti posle vode. Jedna brazilska poslovica opisuje kafu crnu kao noć, vrelu kao poljubac, a jaku kao ljubav. Iako je topli i žarki Brazil najveći prizvođač i izvoznik kafe u svetu, više od trećine ukupne međunarodne ponude čine brazilski minas, santos, rio i parana, a najviše ovog artikla se potroši u hladnoj Skandinaviji, i to pre svega u Finskoj čak 15 kilograma po čoveku godišnje. Amerikanci piju oko 12 kilograma, Italijani i Francuzi 4,8 do 5,8 kilograma, dok svaki Srbin, u proseku popije oko 4,2 kilograma kafe za godinu dana. I ljudi koji nikada nisu konzumirali ovaj napitak, čuli su za legendu o etiopskom pastiru iz oblasti Kafa, čije su koze prve otkrile biljku crvenih bobica.

 

Poznato je da njena zrna obiluju kofeinom, koji nas održava budnim tokom dana, a kada zatreba i tokom noći. Manje je, međutim, poznato, da su kafu namenski prvi počeli da gaje Arabljani, koji su upoznali njena korisna svojstva još u 10 veku. Dugo su uspevali da sačuvaju tajnu njenog uzgajanja i pripremanja, ali su Indusi uspeli da im ukradu ovo dragoceno znanje. Ipak Sirijci su bili ti koji su kafu doneli u Carigrad u 16 veku, da bi stotinak godina kasnije postala omiljena u Mletačkoj republici, a zatim i u ostatku Evrope. U jednom trenutku je postojala opasnost da u katoličkim zemljama kafa bude proglašena za satanino piće jer je potisnula od hrista posvećeno vino, ali je papa Klement Osmi, i sam njen ljubitelj, to odlučno sprečio. Tako da danas pripadnici svih veroispovesti mogu mirne savesti da uživaju u ovom napitku, pod uslovom da ga piju u izvornom obliku, bez raznih dodataka kao što su mleko, pavlaka, sladoled, jaja, kakao, čokolada, razni začini, viski i druga alkoholna pića.

 

Među šezdesetak vrsta kafe, od kojih svega nekoliko ima tržišnu vrednost, najviše se gaje arabika i robusta. Prva daje gustinu i aromu napitku čiji je osnovni sastojak, a ova druga koja se koristi samo u mešavini, gorčinu i jačinu. Zelena kafa koja je poslednjh godina osvojila naše trište, postala je pravi hit. Ona, navodno, pomaže u mršavljenju, očuvanju vitalnosti i imuniteta kao antioksidans. Ovde se ustvari radi o preparatu koji sadrži ekstrakt jedne vrste organski gajene zelene robuste, a koristi se u vidu kapsula ili praška. Domaći stručnjaci nisu jedinstveni u oceni ovog napitka i učinka ovog preparata, međutim potvrđeno je da obična kafa, ukoliko se konzumira u manjim količinama podstiče budnost i dobro raspoloženje, povečava nivo psihofizičke spremnosti i koncentracije, smanjuje depresivnost i aksioznost. U preteranim dozama, i kod određenih bolesnika, može izazvati nesanicu, lupanje srca, povišeni krvni pritisak, glavobolju ili bol u želucu.

 

Svako podneblje ima svoju omiljenu kaficu. U latinoameričkim državama to je Tinto, veoma jaka i veoma slatka kafa. U Argentini i Meksiku ona je začinjena prženim šećerom i ima pomalo ukus karamela. Meksikanci je često piju sa dodatkom čokolade, po starom receptu Asteka. Italijani su, naravno, čuveni po espresu mada je ovaj napitak izmišljen u Francuskoj, Austrijanci po beloj sa mlekom i bečkoj sa šlagom, a Irci po irskoj kafi ojačanoj viskijem. Balkan je i dalje čuven po crnoj kafi kuvanoj u džezvi, svejedno da li ćemo je zvati turska, grčka, srpska ili bosanska. Danas nama svima poznata Espreso kafa pije 75 odsto potrošača. Samo u Italiji 14 milona godišnje. Crna turska kafa se izmeša sa šećerom i zakuva da dobije gustu penu. Ponegde u svetu joj daju kardamon. Makijato je espreso sa mlekom, vrućim ili hladnim, i malo cimeta. Koreto je skraćeni espreso sa dodatkom rakije ili brendija. Bez kofeina je kafa pripremljena od cigure, ječma ili drugih žitarica. Marokino kafa je sa penom od mleka ili belanaca, kojem se doda ekstrakt vanile. Filter kafa je naročito omiljena u Americi i Skandinaviji, dosta je slaba i sadrži manje kofeina. Šakerato frape je hladna kafa i priprema se sa sladoledom. Kapućino je jaka kafa sa bogatom penom od mleka i malo strugane čokolade u sredini. Instant kafa nije toliko jaka kao espreso ili turska, ali jedna šolja sadrži oko 35 miligrama kofeina.

 

Postoje razne zanimljivosti u vezi kafe i ovog popularnog napitka što će mo vam sada i predstaviti. Prvo šoljica espresa sadrži največi procenat kofeina, od 40 do 80 mg, a u onoj bez kofeina ga ima manje od 5 mg. U 100 g pržene kafe ima 15 grama masnoća, dok šoljica kuvane sadrži dve kalorije. Najjaču kafu piju Tunižani. Najređa i najskuplja kafa na svetu je Kopi Luvak koja potiče sa indonežanskih ostrva, od polusvarenih zrna koja predhodno prođu kroz digestivni trakt cibetki. Kilogram košta 750 dolara. U Kolumbiji postoji običaj ušmrkavanja mlevene kafe. Johan Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio kafi. Onore de Balzak je popio 50 000 šoljica kafe dok je pisao Ljudsku komediju. Beograd, je zahvaljujući Turcima, svoju prvu kafanu dobio pre ostalih evropskih metropola, 1521 godine. Kafa se spominje i u naslovu dva filma Masima Torzija iz 1982 i 2003. Prva prodavnica kafe u Beču otvorena je 1683, a robu je obezbedio jedan Srbin. Prva kafeterija u Italiji Kafe Florijan, otvorena je 1702 godine u Veneciji. Prvi aparat espreso napravljen je u Francuskoj početkom 19 veka. Aparat za filter kafu je prvi put upotrebljen 1908 godine. Proizvodnja instant kafe je počela 30 tih godina prošlog veka. Vinsent van Gog je bio redovni posetilac kafea, i čuvena je njegova izjava da je pokušao da ih u svojim delima prikaže kao prvo mesto na kojem može poludeti. I na kraju da znate, da su prvi kafu kao napitak koristili Beduini