• Print

Lincura

 

 

 

Lincurin koren se  od davnina koristi u lekovite svrhe, ali kod nas većinu ljudi asocira na rakiju. Srčanik kako je još nazivaju, predstavlja trajnu biljku sa korenom koja može da doživi pedesetogodišnju starost.  Spolja smeđe do tamnosmeđe boje, unutra žut, koren joj je izuzetno debeo, dugačak i razgranat. Ovo je važno znati jer upravo koren predstavlja lekoviti deo koji se skuplja u jesen ili rano proleće, vodeći računa da to budu starije biljke. Lincurin koren jako je zastupljen u farmaceutskoj industriji i apotekama i izuzetno važan u narodnoj medicini. U apotekama se uglavnom pravi ekstrakt od lincure, mešani gorki čajevi, ali i drugi preparati gorkog ukusa, dok se u farmaceutskoj industriji koristi za proizvodnju lekova. Osušeni koren lincure je aromatičan, za razliku od svežeg koji ima neprijatan miris. Lincurin koren je potrebno prvo raseći i brzo sušiti na mestu koje ima dobru ventilaciju. Kada je koren osušen treba da ima žutu ili crveno-smeđu boju. Ova biljka najčešće raste u grupi i na usamljenim mestima, među grmljem kao i na planinskim pašnjacima i livadama. Lako se prepoznaje jer ima zlatnožute cvetove koji su spratno poređani na biljci. Njegovo cvetanje je od jula do avgusta, ali tek posle pet godina od kada se zasadi.



Lincura se više od dva milenijuma koristi u lekovite svrhe mada je njen hemijski sastav upoznat tek u prošlom veku. Nakon Drugog svetskog rata zbog nekontrolisanog branja joj je zapretilo istrebljenje pa je danas zakonom zaštićena. Prilikom vađenja korena treba obratiti pažnju da glavu korena sa pupoljcima treba vratiti u zemlju da bi se omogućilo dalje razmnožavanje ove ugrožene i izuzetno lekovite biljne vrste. U današnje vreme, lincura se može videti u baštama, livadama ili kao industrijska biljka. Koren je zanimljiv jer sadrži heterozide gorkog ukusa koji su njeni glavni lekoviti sastojci. Neki od njih se smatraju najgorčim supstancama, pa zbog svoje gorčine lincura stimuliše pokretljivost želuca i izaziva lučenje želudaćnog soka, pojačava pražnjenje žučne kese i lučenje žuči. Lincurin koren dužine 5 centimetara stavljen u flašu rakije dobar je za krvotok, a treba se konzumirati u malim dozama na prazan želudac. U narodnoj medicini lincura je preporučljiva i za stomačne tegobe, protiv groznice, za jačanje organizma i pospešivanje apetita.



Lekoviti napitak pravi se ili stavljenjem korena u rakiju ili kuvanjem u vodi, koja se kasnije takođe pije u čašicama na prazan stomak. Lincura se može koristiti i kod napada mučnine i nesvestice, za lečenje malokrvnosti i bledila, a spolja se koristi za lečenje dubokih inficiranih rana. Pomoćna je terapija i kod bubrežnih bolova, gasova u stomaku, zatvora, menstrualnih bolova, bronhitisa, gorušice, kašlja, kijavice i pada imuniteta. Lincura se jedino ne preporučuje dojiljama, trudnicama, osobama sa povišenim krvnim pritiskom, kao i osobama koje imaju gastritis i čir. U slučaju upale vena, svoju delotvornost ima izraženu kao obloga od rakije i lincure.