• Print

Šafran

 

 

 

Šafran je jedan od najskupljih začina na svetu, odakle potiče njegov drugi naziv crveno zlato. Pripada porodici irisa, aromatičnog je mirisa, a oštrog i pomalo gorkog ukusa. Za njegov jedan kiolgram potrebno je čak 400.000 cvetova. Za branje 1000 cvetova veštim osobama potrebno je skoro sat vremena i dva sata dodatno dok izdvoje svaki tučak. Crvenkasta vlakna skidaju se sa svakog tučka,  svaki cvet ima ih tri, a njihovo cvetanje traje samo tri nedelje tokom cele godine. U prahu ima tamno naradžastu boju, a u dodiru sa tečnošću postaje žut.

 

Lekovita svojstva šafrana i sposobnost da farba tkanine poznata su od pamtiveka, a u kulinarstvu se koristi skoro 5000 godina. Najomiljeniji je bio u Mesopotamiji i Fenikiji, a bogataši u staroj Grčkoj i Rimu sipali su ga u vodu za kupanje. U arapskoj kuhinji se priprema jela ne može zamisliti bez njega, obilato ga koriste i u Španiji, Italiji, Indiji, Francuskoj... U svako jelo dodaje se jako malo jer hrani daje intenzivnu boju, a najčešće se stavlja u paelju, morske specijalitete i supe. Francuzi ga najviše koriste u ribljim čorbama, a Italijani u testeninama.

 

Usitnjen ima jači ukus, a kao začin može se koristiti u obliku vlakana ili praha. Originalan šafran nije lako nabaviti jer umesto njega prodavci često podmeću zamene, koje boje hranu u žuto ali je ukus savim drugačiji. Da biste to izbegli, ovaj začin kupujte isključivo u obliku osušenih crvenih vlakana, a prah možete i sami da napravite. Dobro zagrejte ringlu na šporetu, stavite vlakna u tiganj i pržite oko pola minute. Kada se skroz ohlade, usitnite ih u avanu i tako dobijate prah. U medicini ima izuzetno mesto jer je poznat kao sredstvo za ublažavanja PMS tegoba kod žena i bolova u želucu, a i odličan je kao i antidepresiv.