Sremuš

 

 

 

Sremuš, odnosno medveđi ili divlji luk, raste samo u aprilu i maju. Dobri poznavaoci tvrde, da se kao samonikla biljka može naći na svakom šumskom proplanku. Dok jedni za sremuš govore da je elitni predstavnik samoniklog jestivog bilja koje raste gde mu se hoće, drugi kažu da se može gajiti i u baštenskim uslovima. Nazvan ubicom otrova, u narodu vlada mišljenje da ni jedna biljka ne čisti tako krv i sistem za varenje kao sremuš. Savršen je čistač krvi, žuči i jetre od toksina nataloženih u organizmu. Ima izuzetno jako dejstvo, snižava visoki krvni pritisak, povoljno deluje na ceo kardiovaskularni sistem i uspešno otklanja glavobolju, nesanicu i olakšava disanje kod bronhitisa. Delotvoran je kod zarastanja rana i deluje antibakterijski. Svi naučnici tvrde, da je sremuš čak zdraviji od svog sabrata – belog luka. Sremuš podmlađuje krvne sudove i čini ih elastičnim, a prisustvo alina može osetiti svako, ako duguljaste listove jarkozelene boje protrlja među prstima. Sa svojim karakterističnim mirisom, savršen je dodadatak salatama. Izuzetno je bogat eterskim uljima, vrednim mineralnim solima, vitaminom C, karotenom.



Od svežeg sremuša, dok je u potpuno svežem stanju može se napraviti tinktura, koja služi tokom cele godine. Mladi listovi puni vitamina, predstavljaju savršenu kombinaciju sa zelenom salatom, a mogu se koristiti i kao dodatak supama i sosovima.  Kada biljka počne da cveta, prestaje se sa branjem listova, ali zato ostaju lukovice koje se skupljaju u letnjim i jesenjim mesecima i služe za spravljanje različitih lekovitih preparata. Treba biti izuzetno oprezan kod branja, jer je sličan đurđevku.  Ono što sremuš odvaja je upravo miris belog luka koji se oseti kada se listovi protrljaju. Za lep i zdrav izgled, potpuni oporavak organizma, sremuš je potrebno svakodnevno konzumirati u trajanju 2-3 nedelje. Treba ga konzumirati bez straha da će se širiti karakterističan miris belog luka, jer je on kod sremuša prisutan samo dok se jede.

Additional information